| |
|
| 29. Aug, 2026 |
  |
U klinikama u kojima se nalaze počinitelji nasilnih kaznenih djela s psihijatrijskim dijagnozama, posebno su „novi migranti“ od 2015. godine nerazmjerno snažno zastupljeni. To se posebno odnosi na shizofreniju. Tema i pitanje uzroka snažno su tabuizirani.
Forenzička psihijatrija je područje psihijatrije koje se bavi procjenom, smještajem i liječenjem psihički bolesnih počinitelja kaznenih djela. Tema psihički bolesnih migrantskih kriminalaca pritom je godinama gotovo sustavno zanemarivana.
Činjenično stanje
U travnju 2026. godine u stručnom časopisu „Medial Tribune“ objavljen je članak pod naslovom „Ljudi bez njemačkog državljanstva prekomjerno su zastupljeni u psihijatrijskom izvršenju mjera“.
Prema tome, ljudi bez njemačke putovnice u psihijatrijskom izvršenju mjera sada su prekomjerno zastupljeni otprilike za faktor tri. To odgovara, kako se navodi uz citiranje jednog od predavača, otprilike relativnom riziku poznatom iz istraživanja da osobe s migrantskom pozadinom obole od psihoze. Konkretno, pritom se radi o ljudima s određenim (!) migrantskim pozadinama.
No podaci predstavljeni u članku postaju još znatno izraženiji, primjerice kada je riječ o stanju u Baden-Württembergu. Tamo je krajem 2024. godine udio osoba s migrantskom pozadinom iznosio 46 posto. Međutim, „novi“ migranti, odnosno samo oni koji su gotovo u potpunosti tek od 2015. godine pristigli u zemlju, već sada čine udio od 20 posto.
Nadalje se navodi: Epidemiološki gledano, ova je skupina sedmerostruko prekomjerno zastupljena u usporedbi s „klasičnim“ migrantima. Riječ je o vrlo značajnom nalazu kojemu će se niže još posvetiti pozornost.
Kako psihijatar Wolfgang Meins iznosi na achgut.com u vezi s tom temom, iz više opsežnih međunarodnih epidemioloških studija može se zaključiti da se kod migranata koji su, osobito od 2015. godine, pristigli u Njemačku, u usporedbi s domaćim stanovništvom, shizofrenija u prosjeku pojavljuje otprilike tri puta češće. Na vrhu se pritom nalaze migranti iz subsaharske Afrike s više od četiri puta povećanim rizikom obolijevanja.
Procjena jednog psihijatra: negativna selekcija i utjecaj kvocijenta inteligencije
Njemačka i međunarodna psihijatrija te podatke, kako se tvrdi, ozbiljno pripisuje uglavnom čimbenicima poput „diskriminacije“ i „socijalne isključenosti“. Meins to smatra smiješnim. Prije svega zato što se, prema njegovu mišljenju, bez ideoloških ograničenja s lijeve strane ne provode ozbiljni istraživački napori u vezi s tim pitanjem.
Dva dosad u ovdašnjoj raspravi potpuno zanemarena pristupa objašnjenju, prema Meinsu, trebalo bi istražiti. Prvo, „u vezi s učestalošću, odnosno pitanjem je li i u kojoj mjeri povećana pojavnost shizofrenije kod ovdašnjih migranata također rezultat negativne selekcije, dakle dolaze li k nama statistički češće upravo oni s povećanim rizikom od shizofrenije, odnosno oni kod kojih je već započeo razvoj shizofrene psihoze“.
Danas bi se, kada bi se to doista željelo, hipoteza takve negativne selekcije migranata iz određenih zemalja podrijetla mogla relativno jednostavno istražiti, i to pomoću uzorka krvi iz kojega bi se zatim odredio takozvani poligenski rizični skor za shizofreniju. Ova metoda doduše još ne omogućuje sigurnu procjenu za pojedinačni slučaj. Međutim, omogućuje anonimne usporedbe uzoraka srednje veličine, iz kojih se, primjerice, može utvrditi da osobe koje su kod nas pristigle iz određene afričke regije ili određene zemlje u prosjeku imaju za faktor X veći rizik od shizofrenije nego usporedna skupina, primjerice, onih koji su ostali u svojoj domovini.
I drugo, „konačno je vrijeme priznati činjenicu da se – nakon shizofrenog oboljenja jednog roditelja – najvažniji čimbenik rizika, naime niska inteligencija, mora obavezno uzeti u obzir kako bi se došlo do zaista pouzdanih rezultata“.
Prema, kako Meins smatra, najboljoj studiji na tu temu, sa svakim bodom nižeg kvocijenta inteligencije rizik od shizofrenije povećava se za 3,8 posto. Ako se sada uzme u obzir ono što su mjerenja kvocijenta inteligencije pokazala u različitim zemljama, to bi moglo imati značajne posljedice na vjerojatnost oboljenja od shizofrenije.
Dok Europljani imaju prosječni kvocijent inteligencije 100, a istočni Azijci 110, kod Sirijaca on iznosi 79, a kod stanovnika Gaze (s njihovom izrazito visokom stopom brakova među rođacima) dramatičnih 67,9.
ChatGPT je rekao:
Profesor Heiner Rindermann u jednoj studiji o kvocijentu inteligencije azilanata u Njemačkoj dolazi do sljedećeg rezultata: Na donjem kraju nalazile su se Eritreja i Somalija s kvocijentom inteligencije 75, odnosno 78, u sredini Afganistan i Irak s 84, odnosno 85, a na vrhu Sirija, Turska i Iran s 91, 92 i 96.
Drugi mogući čimbenici
NIUS piše: „Oni ubijaju, bodu noževima ili čine druga krvava kaznena djela – a ipak iznova prolaze nekažnjeno: stranim počiniteljima dijagnoza neubrojivosti sada se gotovo refleksno dodjeljuje. Umjesto da ispaštaju za svoja djela, dolaze u državne psihijatrijske ustanove i o njima se vodi briga.“
Doista je zamislivo da se teške psihičke bolesti kod navedene skupine osoba od strane zainteresiranih strana (odvjetnika, sustavnih medija, politike) često samo mogu prikazivati kao izgovor. Na taj bi se način rasprava dugo mogla držati podalje od pitanja masovne imigracije i islamizacije. To bi statistički moglo povećati udio azilanata među osobama smještenima u forenzičkim psihijatrijskim ustanovama.
Tome se pridodaje činjenica da optuženi često potječe iz potpuno drukčijeg kulturnog kruga koji je vještaku stran, što može stvoriti prostor za pogrešna tumačenja. Osim toga, s time donekle povezano, pouzdano razlikovanje između psihičke bolesti, vjerske zablude i džihadizma može predstavljati određene probleme – pa se na kraju „kulturno osjetljivo“ i politički poželjno u slučaju dvojbe odlučuje u korist psihijatrijske dijagnoze.
Ni u psihijatrijskoj praksi s mladima te teme nisu nepoznate. Primjerice, kada noću zbunjeni policajci dovedu mlade Arape koji su na papiru „maloljetnici bez pratnje“, a koji su u gradu divljali kao pomahnitali, jer ne znaju što bi s njima učinili (i koji zatim završe na odjelu zajedno s europskim mladima). Jesu li oni doista bolesni ili samo iskazuju u vlastitom kulturnom krugu raširenu mješavinu agresivnosti, osjećaja povrijeđenosti, kompleksa manje vrijednosti, prekrivenih arogancijom „pravovjernika“, preporučene neiskrenosti prema nevjernicima i nasilništva?
Hamed Abdel-Samad, sin egipatskog imama i sam kritičar islama, u sedmom poglavlju svoje knjige „Mohammed – eine Abrechnung“ analizira psihu utemeljitelja religije. Opisuje ga kao povrijeđenog autsajdera, bolesnog tiranina, narcisa i paranoika s hipergrafijom uslijed epilepsije sljepoočnog režnja. Abdel-Samad smatra da se bolesna Muhamedova psiha odražava na mentalitet sljedbenika islama.
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 29. Aug, 2026 
273 ogleda, 
0 komentara
