Ovim se osigurava da najmarljivije i najproduktivnije države članice dobiju financijsku naknadu za svoja istraživanja novih patogena. To se posebno odnosi na one patogene koji se mogu koristiti za razvoj cjepiva.

2.) Nedostatak sigurnosnih i kontrolnih sustava – nedostatak transparentnosti

Dosadašnji pregovori WHO-a potpuno su propali u uspostavljanju učinkovitih struktura kontrole, sigurnosti i nadzora. To znači da bi se stvarno biološko oružje moglo uzgajati u tisućama nacionalnih biolaboratorija bez ikakvog pouzdanog načina za otkrivanje, zaustavljanje ili sankcioniranje te aktivnosti.

3.) Neriješena prošlost

Kao što je prof. Roland Wiesendanger sa Sveučilišta u Hamburgu (http://www.physik.uni-hamburg.de/inf/ag-wiesendanger/team/wiesendanger-roland.html) (i mnogi drugi renomirani istraživači) pohvalno pokazao (=> Dokazi (https://michael-nehls.de/quellenangaben-interview-wiesendanger/)), SARS-CoV-2 najvjerojatnije je nastao kao umjetno stvoren (a u nekim dijelovima i patentiran) patogen u laboratoriju. Logična posljedica toga bila bi stoga: Umjesto olakšavanja globalnog širenja ovog laboratorijskog istraživanja („dobitak funkcije“), sada se prije svega mora učiniti suprotno: Osigurati da se pogreške i rizici iz prošlosti nikada ne ponove.

4.) Imunitet / Opravdanje

Bez obzira na to koliko namjerno neke države rade na novim pandemijskim patogenima, neće se imati čega bojati ni u budućnosti: Uključeni akteri moći će se pozvati ili na međunarodni pravni imunitet ili na međunarodno pravno opravdanje, kao što su to činili u prošlosti. Na primjer, trebali bi samo izjaviti: Samo smo učinili ono što je potrebno kako bismo ispunili zahtjeve WHO-a prema Ugovoru o pandemiji (Dodatak članku 12.). Naša jedina motivacija i cilj bila je i ostaje, naravno, osigurati bolju pripremljenost za pandemiju i zaštititi ljude.

Koncept PABS-a, kako ga WHO snažno promovira, nažalost potiče upravo one rizike koji doprinose pandemijama. On ne štiti ljude, već interese globalno djelujućih farmaceutskih kartela, omogućujući im da što brže i jeftinije razviju nove lijekove, koje kasnije – u vremenima umjetno proglašenih izvanrednih situacija – čak i ako im nedostaje učinkovitosti i sigurnosti, mogu lansirati kao „cjepiva“ bez da ih itko zaustavi. Bez da budu pozvani na odgovornost.

Sve to čini “PABS” izuzetno opasnim konceptom. Zvuči varljivo dobro (“razmjena informacija relevantnih za pandemiju”). Ali služi samo nesmetanoj pripremi i nekažnjenom izazivanju umjetnih pandemija. Drugim riječima, unaprijed zločin protiv čovječnosti.

Stoga: Sustav “PABS” MORA BITI SPRIJEČEN!