| |
|
| 15. Aug, 2025 |
 |
Uskoro će biti točno 10 godina otkako je Angela Merkel izjavila sada već kroničarski poznatu “Wir schaffen das”. U to vrijeme, velika većina političara i medija uvjeravala nas je da u Europu dolaze samo liječnici i inženjeri te pokušavala izazvati žaljenje, između ostalog, i manipulativnim videozapisima.
Ti videozapisi, koji su obično bili široko distribuirani, samo su pojačavali propagandu. Često su to bile pažljivo montirane slike namijenjene prikazivanju nečeg potpuno drugačijeg od onoga što se zapravo događalo.
Ono što je namijenjeno “velikim” medijima uvijek je prikladno uređeno. To je bio slučaj i 2015. godine, kada je Merkel pozvala milijune Sirijaca u Njemačku. S njima su došli i bezbrojni drugi nacionalnosti.
Mase migranata kretale su se prema Njemačkoj i drugim europskim zemljama, a oduševljeni pozdravljači stajali su na kolodvorima kako bi dočekali medijem obećane liječnike i inženjere.
Možda najbrutalnija propaganda bila je usmjerena na Nijemce, koji su ujedno i najviše platili za poziv svog kancelara. Otkad je poziv upućen, u zemlju je došlo više od 2 milijuna muslimana.
Svi se još sjećamo snimaka s njemačkih željezničkih kolodvora, gdje su gomile oduševljenih Nijemaca dočekivale novopridošle s hranom, pićem, darovima i plišanim igračkama.
Kako bi doček prošao glatko, mediji su im predstavili dirljive priče o siromašnim izbjeglicama, a na televiziji su prikazivani manipulirani videozapisi.
Mnoge od tih videa preuzeli su i naši propagandisti kako bi potaknuli ovo dobrodošličko raspoloženje u našoj zemlji. U početku su čak i političari iz tadašnje vlade, uključujući progresivnog premijera, a današnjeg predsjednika i njegov tadašnji ministar MUP-a također bili za dobrodošlicu.
U našoj zemlji, političari su nakon prvih izbora brzo promijenili smjer i odjednom počeli glumiti protivnike invazije. Uostalom, takvi ljudi su vješti u mijenjanju kaputa, što i danas jasno vidimo.
Promjene mišljenja iz dana u dan nisu neuobičajene. Birači imaju kratko pamćenje i ubrzo više ne znaju što je političar rekao ili učinio prije mjesec dana.
Međutim, Merkel nije imala većih promjena mišljenja u posljednjih 10 godina i još uvijek je uvjerena da je njezina dobrodošlica bila ispravan stav.
Ali vratimo se sada 10 godina unatrag
Krajem ljeta 2015. njemačka web stranica „BILD“ objavila je naslov – popraćen lažnom fotografijom – potpuno izvan konteksta. Bila je to fotografija iz mađarskog izbjegličkog kampa u Bicskeu. Naslov je glasio:
“Sramota za Budimpeštu.”
I slika i članak tvrdili su da su mađarski policajci bacili majku i dijete na željezničke tračnice i odvojili ih od oca. Međutim, u stvarnosti su mađarski policajci štitili majku i dijete od njihovog nasilnog supruga i oca.
Kao odgovor, tadašnji austrijski socijaldemokratski kancelar Faymann usporedio je mađarsku politiku prema izbjeglicama s Holokaustom i izjavio to u novinama SPIEGEL.
Ove manipulativne izjave imale su samo jedan cilj: izazvati sažaljenje ljudi i rezultirajuću podršku razmjeni stanovništva.
Manipulativna medijska propaganda oduvijek se oslanjala na rezignirano formuliranu opasku Alberta Einsteina da je “lakše razdvojiti atomsku jezgru nego uništiti predrasudu”.
Međutim, „lažljive slike iz Bicskea“ jasno pokazuju da bi njihova vremenska moć sada mogla biti znatno ograničena – s obzirom na globalizirane, elektronički ubrzane medijske mreže – i da je njihova kritička ponovna procjena već zakasnila.
Istina će prije ili kasnije izaći na vidjelo
Te fotografije doslovno su obišle svijet. Korporativni mediji posvuda su lažljivo ponavljali istu stvar: Zli mađarski policajci bacili su ženu na tračnice i u trenutku kada ju je suprug pokušao obraniti, ona je otrgnuta od njega.
Drugi su pisci pisali da su par i njihovo dijete legli na tračnice, samo da bi ih policija silom razdvojila.
Niti jedan korporativni medij nije u to vrijeme objavio cijeli video i ispravan kontekst. Većina je objavila samo slike ili svoj zaključak.
Međutim, optužba za namjernu manipulaciju medijima odnosi se i na tekstualno izvještavanje: Vjerojatno na temelju članka njemačke agencije DPA, na primjer, „PR-Online“ je restaurirao demonski kontekst i objavio ovaj naslov:
“Bolje umrijeti nego ići u logor!”
Naslov sugerira aluzije na herojski ustanak u zloglasnom Varšavskom getu, u kojem su mnogi radije birali mučeništvo i smrt nego nehumani život u logoru.
Nadalje, naslov pejorativno koristi negativno konotirani izraz „logor“, koji se neizbježno povezuje s pojmovima poput „koncentracijski logor“ i „logor za istrebljenje“.
Naslov tako sugerira da bi oni koji se uglavnom nalaze u zemlji ilegalno (jer nisu registrirani prema EU Dublin II propisima) bili spremniji radije počiniti samoubojstvo nego pravi „logorski pakao“ u Mađarskoj. Teško je pronaći opscenije povijesno iskrivlnje!
Slijedi tekst koji s jedne strane ima za cilj izazvati žaljenje, a s druge strane stvoriti dojam da će te osobe biti od koristi Njemačkoj:
„Stotine izbjeglica punih nade ukrcalo se u vlak koji ih je trebao odvesti do austrijske granice. No onda su vlasti iznenada zaustavile vlak u Bicskeu, (…).“
Na znakovima koje izbjeglice drže pred policijom piše “SOS!”, “Njemačka!”, “Nema kampa!”.
Činjenicu da cijela scena na kolodvoru nije imala nikakve veze s mršavim zatvorenicima deportiranim iz koncentracijskih logora svjedoči sljedeći tekst pozdravnog članka: „Izbjeglice su bile ogorčene kada su morale napustiti vagone.“
Vjerojatno se još sjećate kako su te “izbjeglice pune nade” koje su, prema mainstreamu, bile prisiljene ići u kamp, bacale boce s vodom na tračnice:
Njemačka mainstream propaganda iz 2015. piše o ovome:
„Policija daje izbjeglicama boce vode, dok s druge strane neke izbjeglice demonstrativno prolijevaju vodu kako bi pokazale svoj prezir prema policiji.“ Marton Bisztrai, volonter u neprofitnoj organizaciji za izbjeglice, kaže:
“Prljavi trik vlade. Žele pod svaku cijenu izvući ljude odavde i smjestiti ih u logore. To je vrlo cinično.”
Zatim se mainstream obraća jednom od Sirijaca i piše:
„Mladi student medicine iz Damaska, Bassel, užasnut je mađarskim vlastima. Premijer Viktor Orbán podsjeća ga na sirijskog vođu Bashara al-Assada.“ Kaže: „Napustio sam Siriju jer sam se bojao da će me policija uhititi. I ovdje se osjećam isto.“
Stvarnost je bila drugačija: Ti samozvani arapski ulični nasilnici obično su usput krali ženama i djeci njihovu željenu hranu.
Kako se na kraju pokazalo, u to vrijeme su iz Sirije prema Europi putovali samo sunitski muslimani koji su bili u redovima ISIS-a, Al-Qaide i drugih militantnih skupina ili su ih podržavali.
To je često bio razlog zašto su bježali iz zemlje u kojoj bi se suočili s kaznom za terorizam ili njegovu podršku. Nedavno su Sirijci viđeni kako na ulicama europskih gradova slave dolazak bivšeg šefa Al-Qaide na čelo Sirije.
To su pojedinci koji podržavaju radikalizam i kod kuće i u Europi.
|
|
|  |
Galerija:
Komentari 0
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|