|
| 16. Feb, 2026 |
 |
Nova publikacija u znanstvenom časopisu Oncotarget ponovno je pokrenula raspravu o sigurnosti mRNA cjepiva protiv COVID-19. Toksikologinja i molekularna biologinja Janci Lindsay i njezini koautori opisuju moguću vezu između mRNA cijepljenja i pojave određenih oblika raka krvi. Paralelno s tim, autori su objavili drugi rad u kojem objašnju da je njihovo istraživanje godinama ometala sustavna cenzura unutar industrije znanstvenog izdavaštva.
Studija pod nazivom ” Istraživanje potencijalne veze između cijepljenja protiv COVID-19 s mRNA i raka” strukturirana je kao prikaz slučaja u kombinaciji s pregledom literature. Fokusira se na slučaj mlade, prethodno zdrave žene koja je razvila akutnu limfoblastnu leukemiju (ALL) i limfoblastni limfom (LBL) nakon što je primila drugu dozu cjepiva Pfizer/BioNTech.
Autori citiraju postojeću znanstvenu literaturu koja ukazuje na to da se modificirani mRNA materijal, pakiran u takozvane lipidne nanočestice, može širiti po tijelu nego što se prvobitno pretpostavljalo. Prema toj literaturi, mogao bi doseći i koštanu srž i druge organe koji stvaraju krv.
U svojoj analizi, Lindsay i njezini kolege raspravljaju o nekoliko bioloških mehanizama koji bi potencijalno mogli biti uključeni u onkološke procese. To uključuje poremećaje u imunološkoj regulaciji, supresiju T-stanica, promjene u odgovoru interferona, inhibiciju apoptoze (programirane stanične smrti) i povećanu proizvodnju TGF-β, faktora rasta povezanog s agresivnim razvojem tumora. Nadalje, autori ukazuju na izvješća o kontaminaciji plazmidne DNA u mRNA cjepivima, uključujući sekvence SV40 promotora, koji se koristi u procesu proizvodnje.
Prema autorima, ovi nalazi zaslužuju posebnu pozornost jer mRNA cjepiva ne djeluju samo kao klasična cjepiva, već pokazuju i svojstva proizvoda genske terapije. U tom kontekstu, oni se pozivaju na postojeće smjernice, između ostalih, FDA i EMA, koje se bave teorijskim rizicima poput integracije DNK i genotoksičnosti.
U svojim zaključcima, Lindsay i njezini koautori zalažu se za opsežnija istraživanja kako bi se bolje razumjele potencijalne dugoročne posljedice mRNA tehnologije. To je posebno potrebno s obzirom na brzo širenje mRNA platformi na druga cjepiva i medicinske primjene.
Put do objave barem je jednako izvanredan kao i sadržaj studije. U drugom radu pod naslovom ” Cenzura u znanosti” autori opisuju povijest objavljivanja koju sami nazivaju izvanrednom i zabrinjućom. Između 2024. i 2025. rukopis je poslan u šesnaest časopisa, a odbijen od strane isto toliko časopisa – često bez ikakvog suštinskog pregleda. Samo su tri časopisa zapravo proslijedila rukopis recenzentima.
Studija je dva puta prihvaćena od strane časopisa Current Proteomics nakon postupka recenzije, ali je svaki put povučena prije objave. To nije bilo zbog novih znanstvenih prigovora, već zbog zaključaka koji su smatrani “kontroverznima”. Kao rezultat toga, Lindsay je dala ostavku na mjesto u uredničkom odboru časopisa.
Središnja kritika koju su autori primili od raznih uredničkih odbora bila je da mRNA cjepiva ne mogu uzrokovati rak jer ne prodiru u staničnu jezgru i ne integriraju se u ljudski genom. Prema autorima, ovaj je argument previše pojednostavljen, jer je razvoj raka složen proces u kojem, između ostalog, ulogu igra i kronična upala.
Lindsay i njezini kolege naglašavaju da je otvoreni znanstveni diskurs neophodan. Sustavno isključivanje suprotnih hipoteza dovodi do iskrivljene slike znanstvenog konsenzusa i sprječava rano prepoznavanje potencijalnih rizika.
Objavljivanje u Oncotargetu stoga ne označava kraj, već početak šire rasprave – ne samo o mogućim dugoročnim posljedicama mRNA tehnologije, već i o tome kako se znanost nosi s neizvjesnošću, kontroverzama i neslaganjima u vremenima društvenog i političkog pritiska.
|
Slike:
Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Objavljeno 16. Feb, 2026
|
|
|
|
|
|